Principi ručnih ultrazvučnih detektora grešaka

Emitiranjem ultrazvučnih-pulsova visoke frekvencije i analizom reflektiranih, lomljenih ili raspršenih valova koji nastaju kada ultrazvuk naiđe na unutarnje nedostatke (kao što su pukotine, šupljine ili inkluzije) dok se širi kroz materijal, može se odrediti unutarnja struktura te lokacija, veličina i priroda nedostataka. Ova metoda inspekcije je ne-destruktivna, vrlo osjetljiva i sposobna za-praćenje u stvarnom vremenu, što je čini posebno prikladnom za otkrivanje unutarnjih nedostataka u čvrstim materijalima kao što su metali, plastika i kompoziti.

Iz tehničke perspektive, specifikacije performansi ručnih ultrazvučnih detektora nedostataka prvenstveno uključuju frekvencijski raspon, dubinu detekcije, rezoluciju i osjetljivost. Frekvencijski raspon obično se proteže od 0,5 do 20 MHz; visoko{3}}frekventne sonde (npr. iznad 10 MHz) prikladne su za pregled tankih materijala ili površinskih defekata, dok su-niskofrekventne sonde (npr. 0,5–5 MHz) prikladne za debele-materijale ili duboke-defekte. Dubina detekcije ovisi o brzini zvuka materijala i frekvenciji sonde; na primjer, u čeliku, sonda od 1 MHz može postići učinkovitu dubinu detekcije od nekoliko metara. Razlučivost i osjetljivost izravno utječu na sposobnost prepoznavanja nedostataka, a suvremeni uređaji značajno poboljšavaju jasnoću signala i otpornost na smetnje pomoću tehnika digitalne obrade signala kao što su Fourierova transformacija i valićna analiza.